Ajme, koliko nas je i Plitvička jezera

Mogla bih reći i ajme, koliko nas je na Plitvičkim jezerima. Plitvička jezera su prošli vikend očito bile top odredište. Tamara i ja smo se mimoišle za jedan dan. Baš mi je žao, da sam je slučajno srela mislim da bih vrištala od oduševljena i izazvala strku u nacionalnom parku. Nemam što reći o Plitvičkim jezerima što Tamara nije već podijelila sa vama. Apsolutno su prekrasna i ako niste bili obavezno izdvojite jedan dan da prošetate po Plitvičkim jezerima. Nisam već dugo bila tamo, dok sam bila manja to nam je bila obavezna stanica na povratku doma sa mora. Onda je počeo rat pa nismo išli na more, pa sam ušla u pubertet i to mi je bilo bez veze ( glupača, ali takav je život)m i onda nekako vrijeme jednostavno preleti pa vam treba 10 godina da se organizirate i odete. Uživala sam u svakom trenutku, još mi jedino želja otići tamo po zimi jer slapovi i jezera izgledaju još spektakularnije poluzamrznuti i pod snijegom. Evo par sličica da upotpunim doživljaj pa onda na posao.

 Trebalo mi je 10 minuta da uhvatim prazan dio mostića, toliko je bilo posjetitelja

I simpa lik za kraj, Nijemac ( pretpostavljam) koji se pokušao uklopiti :)

Žao mi je jedino što nisam uspjela uhvatiti kineskinju u štiklama. One su konstanta, bilo gdje u svijetu bili uvijek ćete naići na jednu koja je u razgledavanju u štiklama.  U Kini očito rade udobne štikle.

Sada još i službeni dio...
Ajme koliko nas je! je prva igra koja je nastala na food blog prostoru bivše Jugoslavije. Igra je započela u kolovozu 2008 na inicijativu food blogerice Snježane. Nakon drugog kruga igre u kojem je sudjelovalo čak 12 sudionika, reakcijom osnivačice igra je dobila ime.
Domaćica u svibnju je Zoka sa bloga Pans and pots  a tema su jagode. Što reći o jagodama, obožavam i u svim oblicima i pripremljene na sve načine. 
Ovaj recept sam prije par godina pronašla u Sensi i od onda je stalno na menu-u. Jednostavan je, jedini problem je što za sobom ostavlja poprilične količine prljavog posuđa. Ali ako je nešto fino ni prljavo suđe nije problem.
Inače ne serviram deserte u plastične čaše ali ovoga puta sam ga nosila sa sobom do susjede na roštilj pa mi se činilo zgodno upakirati desert u plastične čaše da ne moram  skupljati posuđe prije nego idem doma. Bila sam jako ponosna na sebe kada sam se sjetila i staviti salvetu kao poklopac i uz to privezati i žličicu da domaćica nema nikakvog posla sa desertom. Moram priznati da i nisam baš bila shvaćena u potpunosti; žlicu su shvatili ali salveta im je u potpunosti promakla.

 RECEPT:

3 žumanjka
2,5 dl slatkog vrhnja
100 g šećera
250 g mascarponea
2 bjelanjka
400 g jagoda
2 listića želatine
jagode i listići metvice za ukras

Jagode oprati, očistiti te narezati na manje komadiće. Bjelanjke i 60 g šećera istući u čvrsti snijeg pa odložiti sa strane. Slatko vrhnje istući u šlag i također odložiti sa strane. Želatinu preliti sa malo hladne vode pa je ostaviti da nabubri. Na pari kuhati žumanjke sa preostalih 40 g šećera dok se krema ne zgusne.( otprilike nekih 10-ak minuta). U tople žumanjke umiješati mascarpone i nabubrenu želatinu pa miješati dok se sve dobro poveže a želatina otopi. Na kraju još umiješati snijeg od bjelanjaka i šlag. Slagati u čaše naizmjence sa jagodama. Ukrasiti jagodama i listićima metvice.

 Verzija za ispis