Amsterdam i Poffertjes

Odredište našeg ovogodišnjeg proljetnog izleta bio je Amsterdam. Jako mi se dopao grad. U stvari nekako ni nisam znala što očekivati, nekako su svima prve asocijacije na Amsterdam marihuana i četvrt crvenih svjetiljki. Ovaj dio sa lakim drogama smo u potpunosti preskočili obzirom da sam ja na takvim izletima dovoljno entuzijastična i bez nekakvih dodatnih stimulansa a ove crvene svjetiljke me se tokom šetnje i nisu baš nešto dojmile, bila je greška što smo taj dio odradili danju, pretpostavljam da je noću doživljaj sasvim drugačiji.
Prva stvar koju primijetite u Amsterdamu je tišina, točnije nedostatak prometne buke. Nitko ne trubi, ne turira automobile, kreće kao lud kada se upali zeleno na semaforu. Mirnije je. Jedino se po noći čuje poskakivanje bicikala. E a bicikala ima svugdje, svezani uz svako drvo, na mostu, uz ogradu na rubu ceste ma svugdje. Na biciklima sve rade, razgovaraju na telefon,piju kavu, stanu nasred ulice i razgovaraju sa drugim ljudima, ma baš sve. Košarice na bickilima za transport stvari su natjecanje u kreativnosti, ima ih svakavih, drvenih, gajbica od povrća sa placa, gajbi od pive, otprilike tko je što imao doma a činilo mu se zgodno da bi u tom mogao voziti stvari. Pretpostavljam zbog te jurnjave na biciklima, a stvarno jure, nema ni pretilih ljudi.
Nije da nema automobila ali nisam baš vidjela da ih puno koriste, više su parkirani. Ima i puno električnih automobila i jednako tako puno stanica za punjene istih, očito im je briga za okoliš na višoj razini nego nama. Primijetili smo i zanimljivo vozilo imena Canta, vrlo je malo i neupečatljivog dizajna pa smo to povezali sa imenom i to je izazivalo salve smijeha, sve dok ga nismo proguglali i saznali da je to nizozemsko vozilo specijalno namjenjeno ljudima sa invaliditetom i svaki se proizvodi sukladno potrebama naručioca. Tako da je sada Canta zaslužila naše poštovanje u pomoći pri kretanju ljudima sa invaliditetom.
Kuće su im vrlo uske sa velikim prozorima, što je posljedica poreza koji se plaćao na broj prozora na kući. Također nemaju ni zavjesa na prozorima jer prema kalvinističkoj  tradiciji vjernici nemaju što skrivati od Boga. Već vidim da to kod nas ne bi zaživjelo, kako bi neka naša Štefica ikada išta napravila kad bi morala pratiti kaj njene susjede rade, ha, ha.
Grad je pun muzeja i svatko može pronači nešto za sebe. Od Van Gogh-ova, Rembrantova, Rijks muzeja, Povijesnog muzeja Amsterdama, Muzej pomorstva Nizozemske, Nemo- muzej za djecu pa čak i muzej torbica i na kraju naravno i kuća Ane Frank pred kojom je nevjerojatna gužva  a koji nismo posjetili jer mi cijela ta tema ipak malo pretužna. Najviše me se dojmio Amsterdamski povijesni muzej jer je odlično postavljen i stvarno se može naučiti puno o povijesti i razvoju Amsterdama. Nisam neki tip za slike ali biti u Amsterdamu i ne posjetiti Rijksmuseum je zaista neoprostivo, to je više kao opća kultura. Najveća gužva je naravno u krilu sa Rembrantovim djelima i moram priznati da sam ostala iznenađena veličinom slike Noćna straža, nekako sam očekivala neku sliku prosječne veličine a ustvari to je ogromna slika koja zauzima cijeli jedan zid. Na kraju krajeva ispred Rijks muzeja je i onaj poznati I amAmsterdam znak kraj kojeg se svi slikaju tako da vam je ustvari skroz uz put.
Albert Cuyp markt je glavna gradska tržnica a na njoj zaista možete pronači baš sve od kruha, ribe, sira, odjeće ma baš sve, jedino što me u potpunosti zbunjivalo je količina štandova sa balama materijala, i nikako nismo uspjeli dokučiti u čemu je stvar.
Još jedna stvar koje je neobična je količina specijaliziranih trgovina i to neobičnih. Na primjer trgovina koja prodaje samo emajlirane znakove, ili samo emajlirane posude, ili gumene patkice, ili četkice za zube a meni najljepša trgovina samo sa pečatima. Našla sam u izlogu i pečat koji bi mi baš dobro došao ali uz neobične trgovine ide i neobično radno vrijeme tako da joj za vrijeme našeg boravka u Amsterdamu nije bilo radno vrijeme.
Jako su nam se dopali i njihovi smeđi barovi, nešto poput dnevnog boravka izvan kuće gdje se druže a ekipa unutra je više nego zanimljiva i izuzetno susretljiva. Ime potječe od tamne ali ugodne drvene unutrašnjosti koju su godine pušenja još dodatno potamnile. Tu smo i saznali da se piva toči u manje čaše zato da bi uvijek bila hladna.
Što se tiče hrane nema što nema i zaista možete udovoljiti svakoj svojoj želji. Ja sam prvi puta probala ramen i oduševila sam se. Uz nezaobilaznu pivu apsolutni hit je čaj od svježe mente i to možete popiti baš svugdje, ni ja nisam odoljela pa sam ga probala. Okus je kao i čaj od sušene mente jedino što imate u šalici tu cijelu hrpu grančica sa lišćem pa to atraktivnije izgleda.Evo i nekoliko fotografija čisto da Vam upotpunim doživljaj.

  Obavezna stanica za fotkanje

Prometna gužva, amsterdamski način. Ovo u pozadini je ulica u kojoj nam je bio stan, u četvrti Jordaan

Sve se može na biciklu. Gospođa naprijed u košaricu vozi torbe a iza dvije djevojčice a ima i bisage

Na nekoliko mjesta u gradu postoji i znak zabrana parkiranja bicikala

Tulipani, ali oni koji neće uvenuti

 

Nazaobilazne klompe 

 

 I lukovice

 

   

Čak i kava krije bicikl

Jedan bicikl u bojami Nizozemske

Električni automobil na punjenju

Jedan od smeđih barova izvana

I iznutra. U ovom se igra domino

I dio ponude

 

Reklama za trgovinu sa emajlranim stvarim

 

Trgovina gumenim patkicama

Trgovina četkicama za zube

 

Trgovina pečatima 

Ne nisam pijana, ona zgrada u pozadini zaista tako ukoso stoji

Topli bagel sa nizozemskim sirom, odlična stvar

 

Automat sa hamburgerima, nekako nisam baš sigurna...

 

 Čaj sa svježom mentom

 

 Ramen

 

 Cvijetna tržnica

Jedan od boljih burgera koje sam probala. Ako vas put ikada nanese na Albert Cuyp markt obavezno svratite u The Butcher, nemojte da vas krava obiješena u izlogu omete

Poffertjes u originalu, i izvedba i konačni proizvod

A sada na recept, na Albert Cuyp marktu probala sam njihove palačinke ili Poffertjes i to su bile jedne od boljih palačinka koje sam u životu pojela. Tijesto sadrži kvasac a peku se specijalnoj tavici i na pečene se stavlja pozamašan komad maslaca koje se od topline otopi i obilno su posipane šećerom. Iako su one koje sam ja probala bile napravljene od bijelog brašna prilikom guglanja recepata naišla sam na nekoliko koji sadržavaju hajdeno brašno pa sam ih i ja odlučila tako napraviti. Iako su dobre i takve moram reći da su mi ipak bile bolje one originalne samo sa bijelim brašnom, a možda je i lokacija odradila svoje.
Ja nemam specijalnu tavicu za te palačinke, ja sam ih pekla na običnoj i sasvim su dobro ispale.

RECEPT:
Recept za ispis


240 ml mlijeka
3/4 žličice instant kvasca
140 g brašna
140 g hajdenog brašna
prstohvat soli
2 jaja
ulje za pečenje
maslac i šećer u prahu za posluživanje

Pomiješati kvasac sa mlakim mlijekom pa ga staviti na toplo mjesto da se zapijeni. 
U drugoj posudi pjenjačom izraditi jaja sa soli. Umiješati zapijenjini kvasac i obje vrste brašna. Izmiješajti. Posudu prekriti čistom kuhinjskom krpom pa staviti na toplo mjesto da se diže 45 minuta.
Zagrijati tavicu i lagano je nauljiti. Stavljati na vruću tavicu po žlicu smijese. Peći palačinke sa jedne strane pa ih okrenuti i dopeći sa druge strane.
Složiti pečene palačinkice na tanjur posipati šećerom u prahu i komadićima maslaca.