četvrtak, 3. ožujka 2016.

Pita sa jabukama i sirom


Ako živite u Hrvatskoj niste mogli a ne čuti za slučaj vračanja poklona na dječjem rođendanu.
I da ja ne lamentiram jer sam preljuta i prezabrinuta za naše klince reakcija Andree Andrassy  sa kojom se u potpunosti slažem.
Pa zar smo zaista izgubili zdrav razum i u kojem nam je to točno trenutku moralni kompas skrenuo sa smjera da mi je znati?

Original recepta

RECEPT:
Recept za ispis

Za tijesto:

300 g brašna
200 g smeđeg šećera
250 g maslaca

Za nadjev od sira:

300 g krem sira
100 g šećera
3 jaja
1 žlica arome vanilije

Za nadjev od jabuka:

3 veće jabuke, naribane
1/2 žličice cimeta
1/2 žličice muškatnog oraščića

Za posip:

100 g smeđeg šećera
150 g brašna
50 g zobenih pahuljica
125 g maslaca

Zagrijte pećnicu na 180 C.
Namastite i pobrašnite lim za pečenje dimenzija 30 x 30 cm.
U prikladnoj posudi pomješajte brašno i smeđi šećer. Dodajte omekšali maslac narezan na manje komadiće pa umijesite glatko tijesto. Tijesto razvaljajte pa njime obložite pripremljeni lim za pečenje.
Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici 15-ak minuta dok tijesto malo ne porumeni.
U prikladnoj posudi mikserom izardite krem sir i smeđi šećer. Dodajte jedno po jedno jaje i aromu vanilije. Dobivenu smjesu prelite preko pečene kore.
U prikladnoj posudi pomiješajte naribane jabuke sa šećerom, cimetom i muškatnim oraščićem. Promiješajte pa dobivenu smjesu jednolično rasporedite po smjesi sira.
Za posip u posudi pomiješajte šećer, brašno, zobene pahuljice pa mijesite vršcima prstiju dok ne dobijete mrvičastu smjesu. Rasporedite po jabukama.
Stavite pitu u prethodno zagrijanu pećnicu i pecite 40-45 minuta.
Ohladite.
Prije posluživanja narežite po želji.

Broj komentara: 6:

  1. Čulo se i van Hrvatske :-) Isprva sam mislila da je mama vratila poklon, jer je smatrala da je previše (200 kuna je velika cifra da bi se poklonila za dečiji rođendan, ali hajde sad), pa sam pomislila - baš lepo, postoji moral, žena je shvatila da se neko odrekao za tu cifru, nije htela da se obavezuje, itd. Kad ono - međutim! Dakle, Celjanki (NEZNAM kako da stavim akcenat, nemam ga na tastaturi) ima svuda, bez obzira na boju pasoša. I samo ću reći - O, Bože! Ipak, maniri i obrazovanje nikada ne devalviraju i dalje ću insistirati na tome.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Moram samo reći da nažalost da se o tome čulo i van Hrvatske, baš možemo biti ponosni po čemu smo poznati ovaj tjedan :(

      Izbriši

  2. Dok sam ja bila klinka, na rodjendane smo jedni drugima nosili cokoladice od Krasa Braco i Seka i od Zveceva Volim te i Samo ti. 😃
    To su prve cokoladice koje su se pojavile i drugih nije bilo.
    Od tog vremena, generacija mog sina koji je rodjen krajem osamdesetih, napredovala je u smislu da smo mi mame kupovale poklone u vrijednosti max do 100 kn i to najcesce pribor za skolu, igrackicu, foto album te neki slatkis, u ono doba se tek pojavilo Kinder jaje pa je to bilo in. Onda su klinci, kao i u doba mojeg djetinjstva, bili isti i razlike nije bilo ili se nisu vidjele, ili ih roditelji nisu radili.
    Danas se sve gleda po mob koji klinci imaju, po odjeci koju nose, eto, i po poklonima koje daju jedni drugima.
    Strasno, kaj drugo reci!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Baš tako, ja se ječam olovaka i blokića toi je bio jnajčešći poklon za rođendan.

      Izbriši

  3. Dok sam ja bila klinka, na rodjendane smo jedni drugima nosili cokoladice od Krasa Braco i Seka i od Zveceva Volim te i Samo ti. 😃
    To su prve cokoladice koje su se pojavile i drugih nije bilo.
    Od tog vremena, generacija mog sina koji je rodjen krajem osamdesetih, napredovala je u smislu da smo mi mame kupovale poklone u vrijednosti max do 100 kn i to najcesce pribor za skolu, igrackicu, foto album te neki slatkis, u ono doba se tek pojavilo Kinder jaje pa je to bilo in. Onda su klinci, kao i u doba mojeg djetinjstva, bili isti i razlike nije bilo ili se nisu vidjele, ili ih roditelji nisu radili.
    Danas se sve gleda po mob koji klinci imaju, po odjeci koju nose, eto, i po poklonima koje daju jedni drugima.
    Strasno, kaj drugo reci!

    OdgovoriIzbriši
  4. A što reći, nego samo pretužno!. Imam djecu i učim ih skromnosti, ali to kreće od doma. Ako je dijete naučeno na skromnost, takvo će kretati u društvo. Njima je na rođendan došla curica koja ima samo tatu i nije donjela ništa. One se nisu ni zapitale zašto nije donjela, već su uživale u igri i druženju....

    OdgovoriIzbriši